Carl Jung: objašnjenje arhetipova
Arhetip u svom osnovnom značenju jeste: prauzor, praslika, prvi obrazac nečega i slično.
Arhetipovi su identične psihičke strukture zajedničke svima i nasljedne su i utječu na način na koji svi ljudi doživljavaju svijet. Carl Jung, osim što je bio psihijatar, bio je i jedan od najistaknutijih stručnjaka za proučavanje religioznih i mitoloških simbola. Upravo je rad na oba ova polja doveo do otkrića arhetipova. Jung najviše tumači ovaj pojam, i po njemu se sintetizira za urođene obrasce mišljenja, osećanja i djelovanja, koji su nastali kao rezultat iskustva koje je stoljećima nastajlo preko brojnih generacija predaka.
Proučavajući mitove i religije kultura prošlih i sadašnjih Jung je primijetio da su mnoge od njih dijelile slične obrasce tema i simbola što je samo po sebi bilo zanimljivo, ali ono što je dodatno pikiralo Jungove znatiželju je bilo da su se neke te zajedničke teme i simboli pojavili u snovima i maštarijama pacijenata koji su patili od šizofrenije.
Što bi moglo objasniti takve sličnosti?
Jung je predložio da ljudski um ili psiha nisu isključivo proizvod osobnog iskustva no sadrže sadržaje koji su pred-osobni ili trans-osobni i zajednički svima? Te elemente nazvao je arhetipovima i ustvrdio je da njihov utjecaj na ljudsku misao i ponašanje rezultira sličnošću različitih mitova i religija.
Da bismo pravilno razumjeli ulogu arhetipova, prvo moramo objasniti Jungove koncepcija psihe.
Jung je psihu opisao kao nečiju ukupnu osobnost obuhvaćajući cjelokupno nečije ponašanje i osjećaje. Jung je psihu podijelio na tri glavna dijela: svijest, osobno nesvjesno i kolektivno nesvjesno.
Ove tri oblasti nisu zatvorene jedna od druge, već stalno kompenzacijski djeluju. Svjesno područje je jednostavno jedno polje svjesnosti koje se sastoji od onih psihičkih sadržaja za koje čovjek zna, drugim riječima, iskustvo koje ulazi u nečije polje svjesnosti preuzima kvalitetu svijesti.
Svjesna oblast psihe, iako sama po sebi izuzetno važna, prema Jungu je osujećena opsegom nesvjesnog- Područje nesvjesnog se sastoji od onih psihičkih sadržaja od kojih jednog od njih nismo svjesni, a Jung ga je podijelio u dva glavna dijela: kolektivno nesvjesno i osobno nesvjesno.
Osobno nesvjesno kao je posebno za svakoga individualno, sastoji se od događaja iz nečijeg života koji se smatraju beznačajni i zaboravljeni su ili su potisnuti zbog svoje nevolje. Pored osobnog nesvjesnog postoji dublje i temeljnije područje nesvjesnog koje je Jung nazvao kolektivnim nesvjesnim.
Kolektivno nesvjesno sastoji se od psihičkih struktura ili kognitivnih kategorija koje nisu jedinstvene za pojedinca nego ih svi dijele; utječu na naša misaona ponašanja i način na koji gledamo na svijet, drugim riječima kolektivno nesvjesno dom je arhetipova. Iz kolektivnog nesvjesnog proizlaze odlučujući utjecaji koji neovisno o tradicijama daju svakom pojedincu sličnost u raznim vidovima, pa čak i sličnost iskustva.
Jedan od Jungovih studenata dao je analogiju fizičkih organa kako bi olakšao shvačanje arhetipova i njihovog djelovanja. Baš kao što tijelo ima organe koji su u velikoj mjeri formirani prije rođenja, tako um posjeduje psihičke organe koji ga strukturiraju, tj. arhetipove.
Fizički organi u većini slučajeva djeluju bez svijesti i isti su kao i arhetipovi i što je najvažnije jednako kao što fizički organi koji dobro funkcionirajui koji su neophodni za zdravo tijelo, tako se zdrav um oslanja na pravilno funkcioniranje arhetipova. Arhetipski strukturni elementi su mjesta na kojima psihički organi funkcioniranju i o njima ovisi dobrobit pojedinca a njihov poremećaj ima loše ili čak drastične posljedice. Važna razlika između fizičkih organa i arhetipova je: iako fizički organi mogu biti izravno promatrani pomoću osjetila, arhetipovi ne mogu. Postojanje arhetipova otkriveno je slijedom koji proizvode u svijesti manifestirajući simboličke slike.