Erich Fromm o ljubavi

Umijeće ljubavi je najpoznatija knjiga njemačkog psihoanalitičara, socijalnog psihologa te filozofa Ericha Fromma rođenog i umrlog March 23, 1900 – March 18, 1980.

Činjenica je da ljudi ljubav ne smatraju nevažnom. Gladni su ljubavi: iako gledaju bezbroj filmova o sretnoj i nesretnoj ljubavi, iako slušaju stotine trivijalnih pjesama o ljubavi – još uvijek teško da će netko pomisliti da bi o ljubavi trebao nešto naučiti. Ovo čudno gledište temelji se na nekoliko pretpostavki koje ga, bilo pojedinačno ili u kombinaciji, podržavaju. Većina ljudi problem ljubavi prije svega shvaća kao problem kako biti voljen, a tek onda kao problem ljubavi, kao problem nečije sposobnosti da voli. Zato im je problem: kako biti voljen, kako biti vrijedan ljubavi. U potrazi za tim ciljem slijede nekoliko putova. Jednu posebno koriste muškarci, a to je put koji im obećava uspjeh, moć i bogatstvo, koliko god društvena granica nečijeg položaja dopušta. Drugi put kad su posebno izabrali žene, pokušavaju biti privlačne, njegovanje tijela, sređivanje odjeće itd. Ostali načini postizanja atraktivnosti, koje prihvaćaju i muškarci i žene, sastoje se u razvijanju ugodnih manira, zanimljivih razgovora, skromnosti, dobrohotnosti, u nastojanju da budu korisni.

Mnogi od načina na koje postajemo vrijedni ljubavi jednaki su načinima na koje postižemo uspjeh: “stvaranje prijatelja i utjecajnih ljudi”. Zapravo, ono što većina ljudi u našoj kulturi podrazumijeva – biti vrijedni ljubavi – u osnovi znači “biti popularan” i “imati seksualne nastupe”. Budući da smo usvojili stav da se o ljubavi ne može ništa naučiti, druga je pretpostavka pretpostavka da je problem ljubavi problem predmeta, a ne problem sposobnosti. Ljudi vjeruju da je voljeti lako, ali teško je pronaći pravi predmet ljubavi ili pravu osobu koja nas voli. Postoji nekoliko razloga za ovo stajalište, čije podrijetlo moramo tražiti u samom razvoju modernog društva. Jedan od razloga je velika promjena u izboru “predmeta ljubavi” koja se dogodila u dvadesetom stoljeću. U viktorijansko doba, kao i u mnogim tradicionalnim kulturama, ljubav uglavnom nije bila spontano osobno iskustvo koje bi moglo dovesti do braka. Naprotiv, brak je ugovoren sporazumno – ili između obitelji partnera, ili uz pomoć pregovarača o braku, ili bez takvih posrednika. Brak je sklopljen iz društvenih motiva, a pretpostavljalo se da će se ljubav razviti budući da je brak već bio zaključen. U posljednjih nekoliko generacija ideja romantične ljubavi postala je gotovo univerzalna na Zapadu. U Sjedinjenim Državama, iako razmatranja konvencionalne prirode nisu u potpunosti odsutna, ljudi uglavnom traže “romantičnu ljubav”, osobno iskustvo ljubavi, što bi ih onda trebalo dovesti do braka. Ova nova ideja slobode u ljubavi morala je značajno povećati važnost predmeta za razliku od važnosti funkcije. Usko povezana s tim čimbenikom je još jedno karakteristično obilježje suvremene kulture.

Cijela naša kultura temelji se na apetitima za kupnju, na ideji uzajamno korisne razmjene. Sreća modernog čovjeka sastoji se u užitku koji mu pruža gledajući izlog i kupujući sve ono što si može priuštiti, bilo za gotovinu ili za otplatu. On (ili ona) promatra ljude na sličan način. Za muškarca privlačna djevojka, a za ženu privlačan muškarac, nagrada koju traže. “Atraktivno” obično znači zgodan omot osobina koje su popularne i tražene u fokusu osobnosti. Što osobu posebno čini privlačnom, ovisi o modi toga doba, kako u fizičkom, tako i u duhovnom smislu. U dvadesetima je bila privlačna djevojka koja je pušila i pila, neuglađena i provokativna; danas moda zahtijeva više privrženosti domu i osamljenosti. Krajem devetnaestog i početkom ovog stoljeća čovjek je morao biti agresivan i ambiciozan – danas mora biti društven i tolerantan, da bi imao atraktivan “omot”. U svakom slučaju, čovjek se zaljubi u partnera takvih ljudskih kvaliteta koje su dostupne njegovoj vlastitoj sposobnosti razmjene. Stoga sam spreman pogoditi: objekt mora biti poželjan sa stajališta njegove društvene vrijednosti, a istovremeno mora htjeti da uzmem u obzir sve moje otvorene i prikrivene karakteristike i mogućnosti. Tako se dvoje ljudi zaljube kad osjete da su pronašli najbolje dostupne predmete na tržištu, poštujući ograničenja vlastitih prometnih vrijednosti. Kao i kod kupnje nekretnina, često prikrivene mogućnosti koje se mogu razviti igraju značajnu ulogu u tim nagađanjima. Ne bi nas trebalo čuditi da u društvu u kojem prevladava tržišna orijentacija i u kojem je materijalni uspjeh najviši, ljudski ljubavni odnosi također slijede obrazac razmjene koji prevladava na robnim tržištima i tržištima rada.

Unatoč duboko ukorijenjenoj želji za ljubavlju, gotovo sve ostalo smatra se važnijim od ljubavi: uspjeh, prestiž, novac, moć – koristimo gotovo svu svoju energiju kako bismo naučili kako postići te ciljeve, a vrlo malo činimo kako bismo ovladali umijećem od ljubavi. Smatra li se vrijednim samo truda za stjecanje novca, ugleda i ljubavi, koja koristi “samo” duši, ali je beskorisna u modernom smislu, luksuz je na koji nemamo pravo trošiti puno energije? Unatoč duboko ukorijenjenoj želji za ljubavlju, gotovo sve ostalo smatra se važnijim od ljubavi: uspjeh, prestiž, novac, moć – koristimo gotovo svu svoju energiju kako bismo naučili kako postići te ciljeve, a vrlo malo činimo kako bismo ovladali umijećem od ljubavi. Smatra li se vrijednim samo truda za stjecanje novca, ugleda i ljubavi, koja koristi “samo” duši, ali je beskorisna u modernom smislu, luksuz je na koji nemamo pravo trošiti puno energije? Unatoč duboko ukorijenjenoj želji za ljubavlju, gotovo sve ostalo smatra se važnijim od ljubavi: uspjeh, prestiž, novac, moć – koristimo gotovo svu svoju energiju kako bismo naučili kako postići te ciljeve, a vrlo malo činimo kako bismo ovladali umijećem od ljubavi. Je li samo ono što se smatra vrijednim truda za stjecanje novca, prestiža i ljubavi, što koristi “samo” duši, ali je beskorisno u modernom smislu, luksuz na koji nemamo pravo trošiti puno energije?