Puls

LifePuls

Kako se riješiti patnje

Poništavanje bola i patnje po Budizmu

Život je patnja! Vjerojatno bismo se svi, u vremenima kad nas izazovi kojima se suočavamo preplave, bili spremni složiti s ovom izjavom, ali jedan je čovjek njome započeo jednu od najvećih svjetskih religija. Pred više od dva i po tisućljeća, u Sarnatu na sjeveru Indije, na mjestu zvanom Park Jelena, on je održao prvi govor nakon što je doživio prosvjetljenje. U njemu je iznio temeljni koncept svog učenja, a tvrdnja o postojanju patnje u životima ljudi je postala prva od četiri plemenite istine.
Sidarta Gautama je, u trenutku kad je održao taj govor koji će kasnije biti proglašen prvom velikom propovijedi, bio na pragu sredovječnosti te je, iako plemenitog porijekla, proveo pet godina lutajući zemljom kao redovnik-beskućnik, kakvih se oduvijek znalo naći u Indiji, odrekavši se bilo kakvih svjetovnih dobara i ugodnosti, te preživljavajući od onoga što bi mu ljudi koje je susretao dali. Izložen kako materijalnim, tako i ogromnim unutarnjim, duhovnim i mentalnim, iskušenjima, on je stekao duboku, istinsku spoznaju o porijeklu patnje, boli i načina na koji se oni mogu savladati. Njegovi su ga učenici nazvali Buda, probuđeni, „onaj koji zna”. Sljedećih je četrdeset pet godina, do svoje smrti, proveo šireći svoje učenje. Budizam se proširio na veliko područje jugoistočne Azije, kao i za područje Kina i Japana. Razvilo se nekoliko velikih grana koje dijele osnovne ideje, ali se razlikuju u detaljima, na način tipičan za sve sekte, i koje će zasigurno ostati nepomirljive.
Četiri plemenite istine
U srži budističkog učenja je praktičnost (bog se praktički ne spominje, iako je ovo tipična religija, s hramovima, svećenicima, molitvama, svetim relikvijama …), i čiji se cilj može svesti na ukidanje patnje putem pažljivo osmišljenog sustava koji kombinira teoretsko učenje s praktičnim vježbama. Četiri plemenite istine su srž tog učenja, i one su:

1. Plemenita istina o patnji.
Patnja i egzistencija su jedna te ista stvar. Od trenutka kad smo rođeni, život je borba za opstanak, prepun boli i straha.

2. Plemenita istina o uzroku i podrijetlu patnje.
Mi patimo jer posjedujemo želju za užicima raznih vrsta, od ugodnih senzacija do akumulacije posjedovanja kao i vlasti nad drugim ljudima.

3. Plemenita istina o prestanku i savladavanju patnje.
Riješivši se poriva za užicima, bogatstvom i vlasti bit ćemo oslobođeni patnje.

4. Plemenita istina o putu koji vodi do prestanka patnje.
Osmerodijelna Staza je način oslobođenja od patnje i prestanka sebičnog ponašanja.

Znakovi postojanja

Naše je okruženje, ono što je vidljivo našim osjetilima, i što je našim umom moguće privesti u okvir svijesti, moguće svesti na tri karakteristike:

• Dhukka (patnja)
• Anicca (nestalnost), i
• Anatta (ne-ja).

Dhukka

U isto vrijeme Prva Plemenita Istina, Dhukka je, kako to često biva s prijevodima, riječ koja pokriva široko značenje. Ona predstavlja sve što, u svijetu koji nas okružuje, ne valja: patnju, tugu, očaj, gubitak.
Budizam je, u teološko-teorijskom smislu, u mnogo boljoj poziciji kad je objašnjenje zašto zlo postoji u pitanju, od religija koje u svom središtu imaju jedno ili više božanstva. Ako kao primjer uzmemo kršćanstvo, možemo vidjeti koliko je napora uloženo u objašnjenje postojanja zla, nesreće, patnje i boli u svijetu.
Zaista, ako je Bog svemogući, zašto on dozvoljava postojanje toliko očite nepravde i patnje. Jedno je objašnjenje da je to rezultat kompromisa da se spriječi veća šteta, svojevrsno žrtvovanje pojedinca za dobrobit kolektiva, zajednice. Drugo je objašnjenje da nam je na raspolaganje dana moć slobodne volje, te je naša zloupotreba tog „poklona“ razlogom svih nedaća u koje upadamo.
Nije nam, međutim, teško uvidjeti probleme s oba argumenta. Ako je Bog svemoguć, onda on ne bi trebao posegnuti za bilo kakvim kompromisima, nego bi trebao biti u stanju urediti stvari na dobrobit svih. A optuživati ljude za sve probleme zvuči kao optužba žrtve za njenu patnju. Također, ako nas je Bog stvorio tako grešne i nesavršene, znači da nije bio uspješan u tome stvaralačkom poslu.
Tian Tan Buda (Veliki Buda) u Hong Kongu je jedan od brojnih divovskih Budinih kipova rasprostranjenih diljem južne i jugoistočne Azije.

Annica
Svijet koji nas okružuje je u stalnom procesu mijenjanja, gdje stvari nastaju, mijenjaju se i onda nestaju. Dan smjenjuje noć; sunčano vrijeme se smjenjuje s kišom; godišnja doba se također stalno smjenjuju; mi se mijenjamo, rađajući se, da bi sljedećeg trenutka napustili roditeljski dom, osnovali obitelj, dobili djecu, ostarjeli i, konačno, umrli, a da bi naše mjesto u svijetu, očito s promijenjenim okolnostima, bilo zauzeto s nekim drugim ljudskim bićem.
Postoji određena regularnost, cikličnost svih tih promjena, i njoj je dano ime samsara. Prolaziti kroz set istih promjena uzrokuje dodatnu patnju u svijetu. Cilj je, stoga, prekinuti taj krug patnje, te postići stanje prosvijetljenosti koje se zove nirvana. To je krajnja destinacija Plemenite Osmerodijelne Staze!

Anatta
Na isti način kako je svijet oko nas u permanentnoj promjeni, tako smo i mi, kao ljudska bića, bez nečega stalnog i nepromjenjivog. Upravo suprotno, ja kao identitet ne postoji. Mi smo, kao ličnosti, zapravo iluzija, izmišljotina, nesavršenost našeg uma.
Budizam iskazuje jedno općenito nepovjerenje prema ljudskom umu, što je radikalno suprotno od zapadnog pristupa. „Cogito, ergo sum“ (Mislim, dakle postojim), bio je moto kojim je Descartes izrazio poistovjećenje s umom, što je bila stoljećima općeprihvaćena ideja, još od začetaka filozofije u antičkoj Grčkoj.

 

Izvor: hamurabiblog

Sva prava pridrzana platonovapecina.com 2020