Nadnaravno

Vjerujete li u nadnaravno? Možda ste osoba koja odbacuje sve što nije svakidašnjica, crno na bijelom. Možda ne vidite dalje od onoga što vam je u vidokrugu. Ne slušate glas intuicije. Možda. Vjerujete u sudbinu samo kada vam to odgovara? Kad ne odgovara onda to zovete slučajnošću. mislite da je smrt kraj svega, da ste samo tijelo koje će se na kraju u prah pretvoriti? Ništa vam ne znače snovi čak i kada se ostvare. Ili vam možda ipak znače? Znači li vam išta meditacija ili smatrate da je to čisti gubitak vremena. Oni koji ne vjeruju u ništa osim vidljivog obično se na koncu nađu u neobičnoj, u krajnjem slučaju čudnoj životnoj situaciji koja ih zbuni i dovede do jednog pitanja ili…Mnogih pitanja.
Postoji li samo zbilja koju očima možemo vidjeti, rukama dodirnuti, sluhom čuti? Je li ono što zovemo paranormalnim samo iluzija uma, varka osjetila, fantazija žudnje za besmrtnošću? Koliko ima istine u postojanju magije, okultnog, mističnog? Na koncu, nemoguće je da svi ti ljudi koji se bave nadnaravnim – kao što su mediji, proricatelji iz karata, dlana, runa, zatim sinesteti, šamani, oni koji vide budućnost, ti mnogi drugi – dakle, nemoguće je da su baš svi na krivom putu, da su svi u zabludi.
U donjem tekstu donosimo vam jedan “fenomen” za koji možda niste znali ni da postoji.

Sinestezija
– Sinestezija dolazi od grčkih riječi syn i aisthesis, što bi u grubom prijevodu značilo – ujedinjena senzacija. Mnogo joj se pažnje znanosti poklanjalo krajem devetnaestog stoljeća, ali već početkom dvadesetog stoljeća pažnja prema ovom fenomenu je splasnula. Osobe s ovim stanjem krasi sposobnost opažanja oblika, zvukova, mirisa i okusa u obliku boja i oblika, pri čemu svaki zvuk ima svoj ukus, oblik (slova, brojevi) boje, a boju možete osjetiti. Čak se i svaka riječ u rečenici ističe svojim posebnim atributima. Slova u njima imaju veze s drugim slovima kroz personifikaciju svakog simbola. Svaki broj ili slovo ima osobinu osobe. Smatra se da se na svakih 500 ljudi dogodi jedan sinestet i da je uobičajena pojava biti obiteljski nasljedni fenomen. No, unatoč urođenim predispozicijama, postoje slučajevi sinestezije kod ljudi koji su preživjeli teški moždani udar ili čak kao rezultat epileptičnog napadaja. Slično stanje primijećeno je i prilikom eksperimentiranja s psihoaktivnim tvarima.
Međutim, sinestezija nije definirana kao neurološko stanje jer uglavnom ne ometa normalno funkcioniranje osobe, već se odvija neutralno. Sinestezija se može podijeliti u nekoliko dijelova.
Grafemska boja odnosi se na slova i brojeve i njihovu percepciju u obliku obojenih znakova. Također, medicinski je dokazano da ova vrsta sinestezije aktivira upravo one dijelove mozga koji su izravno odgovorni za percepciju stvarnih boja.
Mirisna / okusna sinestezija čini da se mirisi i okusi percipiraju kao obojeni geometrijski / prostorni prizori, a sinestetičaru je potrebna posebna pažnja kako bi postao svjestan svojih posebnih osjeta. Obično-jezična personifikacija – personifikacija slova, za što će biti primjera u nastavku teksta.
Geometrijsko-prostorni prikazi zvukova i glazbe, gdje je potrebno puno pažnje da bi se zvukovi posebno razlikovali. Naime, najčešće nema oblika, postoji samo jedna ili nekoliko nijansi kao asocijacija na čitav niz zvukova, na pr. za cijelu skladbu ili pjesmu. Također, s visinom tona povećava se i osvjetljenje boje, i obrnuto, a za bučne tonove pridružuju se geometrijski oblici oštrih rubova, dok je za ugodnije note oblik zaobljeniji i valovitiji. Geometrijsko-prostorna povezanost povećavala se s osjećajima i tjelesnim senzacijama (bol, hladnoća, trnci itd.), Gdje su boje i izgled ovih oblika jednaki onima s oblicima povezanim s mirisima, ukusima i glazbom.
Čest je slučaj da sinesteti također mogu primijetiti aureole ili aure oko ljudskih tijela, čak i na višim razinama. U prilog činjenici da ovo nije optička varka govori i činjenica da se oblici aure mogu vidjeti s optičkim pomagalima i bez njih te da se i oni razlikuju od osobe do osobe. Aura je sloj od desetak centimetara oko ljudskog tijela koji ima sposobnost loma svjetlosti i ima malo povećavajuće djelovanje na pozadinu. Lako ga je uočiti na lakšoj i ujednačenoj pozadini, a njegova debljina varira od osobe do osobe, s tendencijom da bude gušća u području glave. Ponekad se može primijetiti nijansa određene boje, iako je često vrlo blijeda. Jedan od najpoznatijih sinesteta bio je poznati fizičar Richard Feynman. Matematičke je simbole vidio u bojama i na temelju tih boja i oblika imao je osjećaj je li određena jednadžba točna ili ne. I mnogi poznati matematičari imali su sinesteziju, brojeve su doživljavali kao oblike i instinktivno rješavali jednadžbe, jer su mogli vidjeti odgovaraju li oblici pravilno ili ne.
S druge strane, sinestezija je često bila velik izvor nadahnuća brojnim umjetnicima poput skladatelja Aleksandra Skrjabina, romanopisca Vladimira Nobokova, apstraktnog slikara Wasillyja Kandinskog, kao i glazbenika Syda Barreta.
Nikola Tesla također je bio sinestet, koji je imao izuzetan dar vizualizacije i mašte, uz pomoć koje je izvodio sve vrste svojih eksperimenata u savršenom laboratoriju svog uma, prije bilo kakvih fizičkih testova. Nikola Tesla također je bio sinestet, koji je imao izuzetan dar vizualizacije i mašte, uz pomoć koje je izvodio sve vrste svojih eksperimenata u savršenom laboratoriju svog uma, prije bilo kakvih fizičkih testova. Međutim, danas bi kao takav mogao biti na nekoj terapiji, tko zna … –
autor: Dražen Pekušić
Uvod i obrada: platonovapecina.com