Platon

Platon (grčki: Πλάτων, 427. pr. Kr. – 347 pr. Kr.) Bio je drevni grčki filozof iz Atene koji se smatra jednom od najutjecajnijih ličnosti u povijesti zapadne civilizacije. Rodom je bio iz aristokratske obitelji koja je s očeve strane potekla od Kodra, zadnjeg atenskog kralja, a s majčine od Solona. Njegovi roditelji, Ariston i Periktiona, dali su mu po djedu ime Aristokle i od rođenja ga pažljivo odgajali, omogućivši mu najbolje obrazovanje. Nadimak Platon (Široki, Plećati) stekao je od učitelja gimnastike, Aristona iz Arga, bilo zbog široka čela, pleća, načina govora ili širine duha. Premda je imao najbolje učitelje iz gimnastike, muzike, matematike, geometrije i filozofije, te čitao spise starijih mislilaca, jonskih kozmologa i Anaksagore, najdublji pečat na njega ostavit će Sokrat kojega će ovjekovječiti u svojim dijalozima. Dan prije njihova prvog susreta, ­usnut će Sokrat san kako mu s Erosovog žrtvenika dolijeće labud, Apolonova ptica, slijeće mu na grudi, a potom, kako su mu odmah izrasla krila, odlijeće prema nebu s pjesmom koja očarava i ljude i bogove. Kad je sutradan ugledao Platona kome je tada bilo dvadeset godina, odmah je shvatio značenje sna i rekao je da je to labud kojeg je vidio u snu. Ovaj će susret izazvati preokret u Platonovom životu. Sokratova životna mudrost i vrlina osvojile su Platona i on će mu ostati vjeran čitav život. Bio je Sokratov student (o kojem on predstavlja najvažniji izvor podataka), a osnovao je Akademiju – prvu takvu ustanovu – u kojoj se Aristotel školovao. Njegovo najpoznatije djelo je Država, u kojem iznosi utopijsku sliku idealnog društva kojim bi trebali upravljati filozofi. U 20. stoljeću neki će te ideje nazvati pretečom totalitarizma. Platonizam je Platonovo filozofsko učenje prema kojem postoje ideje kao metafizičke tvari. Te su ideje osnova i razlog svakog stvarnog postojanja. Platonizam je temelj svakog kasnijeg objektivnog idealizma, a samim tim i svake metafizike. Platonizam obuhvaća različite filozofske škole koje imaju zajedničko to da uglavnom pridaju malo važnosti osjetilnoj spoznaji koja, utemeljena na promjenljivom i pluralnom, ne može uspostaviti istinsko znanje. Na metafizičkoj razini razumljiv svijet ideja odgovara apsolutnom znanju. Materijalni, osjetilni svijet samo je iluzija i trajna kreacija-prema Platonu.