Prijateljstvo ili nešto drugo

Što prijateljstvo nije

Ne može se graditi prisni prijateljski odnos s osobom u koje se sve svodi na njezina interesiranja: Me, Myself and I. Kad nekome s kime ste kraće vrijeme u prijateljstvu skrenete pažnju da vas ne zanimaju oblasti o kojima vam prečesto govori, a ta osoba nastavi, dakle… Ne sluša vas. Ne čuje vas. Čuje samo svoje misli, svoj glas, sebe. U početku i ne osjetite da ste u drugom planu, pardon, da niste uopće u planu, ali s vremenom vam uskoro postane jasno da je komunikacija jednostrana, da tu osobu uopće ne zanimaju vaše zanimacije, vaša razmišljanja osim u izuzetnim slučajevima kada dođe do polemike, točnije, kada vas u skoro svakom pogledu nastoji pobiti. Ta jednostrana komunikacija uskoro dovodi do raskola. Osjećate se sve više nezadovoljno, da ne kažemo iskorištavano od druge strane, pa ako baš niste mazohista, tada prekidate odnos.
Temelj prijateljskog odnosa je interakcija u svom jednostavnom značenju, nikako jednosmjerna komunikacija gdje jedna strana napuhuje svoj ego ne obraćajući pažnju na misli i osjećaje druge strane – većinom to biva nesvjesno, a ne s promišljenom namjerom.
Međutim, najgore od svega je što kad se takvoj samo na sebe usmjerenoj osobi ukaže na problem u odnosu, čujete: za što sam kriv / kriva, nisam ništa loše uradio / uradila, ne razumijem zašto se tako čudno ponašaš, itd… Svako izražavanje osobnog stava koji ne ide uz dlaku takvoj osobi – pretvara vas u krivca. Još ako više puta napravite odmak od vašeg uobičajenog “podložnog” ponašanja, tada slijedi: da, zapažam da si se promijenio / promijenila u zadnje vrijeme, pitam se što ti je…
Dakle, razumljivo je da ta vrsta ljudi odbija prihvatiti bilo kakvu kritiku na svoj račun, skretanje pažnje na sebičnost, narcisoidnost nastalu iz kompleksa manje, (ili više), vrijednosti o čemu su već mnoge studije napisane.
Jedino što su te jedinke spremne prihvatiti su pohvale, divljenje, odobravanje i slično.
No svakome od nas u odnosu s drugima treba da nas se sasluša, da nas se čuje i osjeća, a ne da samo budemo slušatelji i podržavatelji, oni koji udovoljavaju, i zadovoljavaju nečiju egomaniju i liječe nečije frustracije i, što se često kod takvih događa, budu utješitelji za loša emocionalna stanja.

Što je prijateljstvo?

Prijateljstvo je davanje i primanje, to je temelj. Prijateljstvo je dubok, iskren i uzajaman odnos između ljudi temeljen na povjerenju, razumijevanju i podršci. Ono je jedna od najvažnijih i najvrijednijih veza koje čovjek može izgraditi tijekom života.
Prijatelji su osobe s kojima dijelimo radosti i tuge, koje nas podržavaju u teškim trenucima i s kojima možemo dijeliti svoje misli, osjećaje i snove bez straha od osude. Prijateljski odnos zahtijeva pažnju prema drugoj osobi, jer se povjerenje gradi kroz iskrenu komunikaciju i spremnost da se bude tu jedno za drugo, čak i kada nije lako.

Zaključak:
Prijateljstvo je jedna od onih rijetkih stvari u životu koja ima sposobnost da nas istinski ispuni i usreći. Prijatelji su osobe koje nam sdonose radost u život i tu su da bolje razumijemo sebe i postanemo najbolja verzija sebe.