Putovanje po mojoj sobi

Konstantna žudnja za putovanjima

Za većinu ljudi putovanja su bijeg od nečega, često i nekoga, a također, s druge strane, povratak samome sebi-onome sebi koje se u svakodnevici življenja na jednom mjestu, zna izgubiti, nestati, nedostajati. Putovanja svedena na najjednostavniju definiciju  jesu premještanje s jednog mjesta na drugo; kretanje s ciljem ili bez cilja s namjerom da se bude na drugom mjestu od onoga na kojem jesmo. Oni koji stalno ili često putuju imaju taj osjećaj sveobuhvatnosti svijeta koji im s kretanjem i izmiče i biva uhvaćen u trenutku. Mnogi putoholičari će reći da se osjećaju svoji samo dok putuju, da im tek putovanja daju osjećaj životnosti I svrhe postojanja.

U skladu ili, preciznije u neskladu s gornjim izlaganjem o žudnji za uobičajenim putovanjima, stoji jedna zanimljiva knjiga francuskog autora imenom Xavier de Maistre, knjiga Putovanje po mojoj sobi. Autor u detalje opisuje svoja 42  dana putovanja po sobi bez da pri tome prelazi kućni prag. De Maistre na duhovit i emocionalan način vodi čitatelja na putovanja svih vrsta pri čemu u jednom pasusu kaže:  Postoji li, uistinu, neko toliko nesretno i toliko osamljeno biće da nema nikakva kutka gdje bi se moglo skloniti i skriti pred svima? A jedino je to nužno za putovanje. De Maistre ističe unutarnja putovanja te ih stavlja iznad onih fizičkih koji se po njemu ne mogu mjeriti s avanturom koju doživljavamo preko emocionalnih putovanja ne mičući se s mjesta. Lajtmotiv ovog djela je da cijeli svijet možemo obići i vidjeti u najmanjoj stvari koja nas okružuje uz pažnju i visoku emocionalnu budnost. Na način pravog putopisca daje nam detaljne opise i rute putovanja. Soba sadržava namještaj, pismo, portret, sasušeni cvijet i njegove uspomene. Orijentacija je istok-zapad, 45 stupnjeva geografske širine, oko 30 kvadrata. On korača po sobi i jasno vizualizira razne gradove, njihov sjaj i njihovu bijedu objašnjavajući kako je svaki grad zapravo isti  da bi ga doživjeli trebate samo prijeći kućni prag svoga grada. Ova knjiga zaista je poseban doživljaj, a napisana je zapravo u zatočeništvu, kućnom pritvoru  zbog sudjelovanja u dvoboju 1790 godine. Po profesiji vojnik, nikada prije nije pisao, no u datim okolnostima sinula mu je originalna ideja koju je stavio na hartiju, ujedno olakšavajući sebi dane zatvora u kojem se našao. Nakon uspjeha Putovanje po mojoj sobi, napisao je i nastavak Noćni pohod po mojoj sobi.

Alain de Bottom možda daje ponajbolji rezime Putovanja po mojoj sobi: U svojoj ružičasto plavoj noćnoj košulji, zadovoljan unutar zidova svoje spavaće sobe, Xavier de Maistre nas poziva da, prije no što se otputimo u udaljene krajeve, pokušamo oko sebe vidjeti ono što inače gotovo ni ne gledamo.