Puls

LifePuls

Riječi mladog pisca

Je li moguće da je lik sa ovolikopočetnog  enuzijazma za pisanje, napisao samo jednu knjigu upravo u periodu zanosa mladosti kada se čini da možemo sve, hoćemo sve i da ćemo to i postići, a svijet samo čeka na nas…

Maxwell Baumbach (Maxwell Baumbach je odrastao je u okrugu Lisle i Elmhurst, državi Illinois. Pohađao je kršćansku školu, a pisanje i sport su mu glavne strasti u životu. )

“Rečeno mi je da moraš živjeti da bi bio sjajan pisac. Jednom sam u novinama pročitao da je razlog tako malo čudesnog pisanja zato što pisanje ne može doista
imati zamah sve dok niste doživjeli uspone i padove u životu, konkretno u odrastanju. Nisam potpuno odrastao – u to sam siguran. Ja sam 21-godišnji student faksa koji i dalje uživa igrati Xbox, previše za svoje dobro, a vikendom volim otići na piće s prijateljima. Međutim, ja “rastem”. Iako želim biti sjajan pisac, ne vjerujem da čovjek mora biti u potpunosti “odrastao” da bi bio takav. Odrastao je izraz koji mi se ne sviđa. Moje je uvjerenje da, ako ne rastete, nazadujete. Samo usavršavanje sebe nikada ne prestaje. Vidjeti sebe odraslim znači ograničiti se na trenutno stanje. Osjećam da se za velikog pisca treba živjeti, neprestano rasti i često pisati usput. To sam pokušao učiniti i osjećam se kao da sam doživio neki dobitak iz toga.. Moj rad je predstavljen u brojnim publikacijama, autor sam dva članaka, a nedavno sam bio nominiran za Pushcart nagradu. Međutim, predstojim još dug put. Mogu postati bolji, a još uvijek ima hrpa mjesta u kojima želim vidjeti svoja djela. Ali moje pisanje neće završiti kad ostarim; Moram stalno raditi, to znam. Po mom iskrenom mišljenju, najbolji primjer mog dosadašnjeg rada je U dvadesetima, a moja nova cjelovita zbirka je nepovezana s prethodnim djelima. Ponosan sam na svaku riječ koju sam napisao u toj knjizi. Pruža kratki prikaz kontinuiteta mog odrastanja. Prije nekoliko mjeseci otišao sam do Annmarie Lockhart pitajući je ima li interesa objaviti zbirku. Očito ju je prvo trebala vidjeti. Ono što je slijedilo bile su tri najbolja tjedna pisanja u mom životu. Istražio sam svako životno iskustvo, spustio se na najniže dubine do kojih sam ikad dosegao, razmotrio sumnje i nevjericu. Uzletio sam visoko, u trijumfe i pobjede i poraze. Napisao sam nešto ne samo za svoje prijatelje i obitelj, već za sve. Nešto doslovno tko je mojih godina mogao razumjeti i povezati se s temom. Stariji ljudi mogu čitati i razmišljati o vlastitom iskustvu. Tako se natala knjiga U dobi od dvadeset godina.Napisao sam pjesmu o misiji, svrsi knjige pod naslovom “U dvadesetim godinama”. No, glavne ideje su u samom naslovu.
Kad je Annmarie pročitala rukopis, pojavila se ideja da se koristi naslov U dobi od dvadeset godina. Mislim da ne može postojati prikladniji. Slati moj rad izdavačima i objavljivati ga je super osjećaj. Fantatično je što već imam iza sebe dvije knjigei na obje sam jako ponosan. Ali riječi ne mogu opisati koliko koliki i kakav je taj ponos.
I nikad ne budite potpuno odrasli.”

 

Prijevod: platonovapecina.com

Sva prava pridrzana platonovapecina.com 2020