Puls

LifePuls

Slavna knjižnica i knjižara Sylvie Beach u Parizu

Foto: Pixabay

Kad je Sylvia Beach 1919. otvorila knjižaru Shakespeare and Company,no knjige na engleskom jeziku bile su skupe u Parizu i teško ih je bilo pronaći, pa su se pisci i umjetnici koji su stigli u glavni grad Francuske, srce umjetnosti tadašnjeg vremena. požurili pridružiti se.Joyce

Članovi su postali Ernest Heminway, James Joyce, Getrude Stein, Emma Sezer, Simon de Beauvoir, Jean Lacan, Walter Benjamin. Upravo ove knjige o pozajmljivanju i zapisa, koje je Sylvia Beach sačuvala, a koje je digitaliziralo Sveučilište Princeton, pružaju priliku zaviriti u atmosferu Pariza u prvoj polovici 20. stoljeća i otkriti što čitaju slavni pisci svjetske književnosti.Hemingway

Jedna od kartica, rukom pisana, pokazuje, na primjer, da je 1925. godine, prije nego što je napisao poznati roman “Starac i more”, Hemingway je posudio memoare Joshua Slocuma “Jedri sam svijetom”, dok je Getrude Stein uživala u povijesnim romansama i fikciji. Sylvia Beach je 1922. godine objavila Joyceov roman “Ulysses”, ali bila je prisiljena zatvoriti knjižaru 1941. godine, kada je odbila prodati posljednji primjerak Joyceove knjige “Finegana buđenje” nacističkom časniku.  Shakespeare and Company knjižnicu je ponovno otvorio George Whitman 1951. godine, a arhivu koju je sačuvala Sylvia preuzelo je Sveučilište Princeton 1964. godine, a na digitalizaciji radi od 2014. godine. Bogat materijal koji svjedoči o navikama važnih pisaca, umjetnika, filozofa 20. stoljeća čuva se u 180 kutija i sada je dostupan istraživačima na Internetu u sklopu projekta “Shakespeare and Company”. Joshua Kotin, profesorica engleskog jezika na Princetonu i direktorica projekta Shakespeare and Company kaže da je Sylvia Beach opsesivno prikupljala sve kartice i knjige o pozajmljivanju knjiga. – Zahvaljujući digitalizaciji, sada imamo priliku iskoristiti potencijal te arhive. U tom materijalu je skriveno toliko blaga koje treba otkriti. Ako bismo povezali sve papire iz te arhive, dobili bismo toranj visok 78 metara, a ja još uvijek pronalazim nove dragocjenosti. Tu se našao i rukopis za “Ballet Mechanic” Georgea Antile iz 1924. koji je dao  Sylviji.

Doznajemo i da je Hemingway posudio više od 90 knjiga – od autobiografije poznatog američkog showmana FT Barnuma do “ljubavnice Lady Chatterley”. Zanimljivo je da je roman “Ljubavnica Lady Chatterley” posudio osam dana u rujnu 1929. – godinu dana nakon što je roman objavljen u Francuskoj, a čak 30 godina prije objavljivanja u Americi. Godine 1926. Hemingway je posudio knjigu Tom Jones ‘Bull Fighting’ koju je Cotin povezao sa scenom u svom romanu ‘The Sun is Born Again’ (1926.). U knjižari je kupio i primjerak svog romana “Zbogom oružje”. 

Gertrude SteinŽelimo razumjeti genijalnost. Može li nam ono što je pročitao Hemingway pomoći da razumijemo što je napisao i zašto je tako važan pisac. Zanimljivo je i povući paralelu između onoga što danas posuđujemo od lokalne knjižnice, onoga što nabavljamo preko Amazona, s praksom ljudi u prošlosti. U isto vrijeme učimo o vrlo osobnim stvarima velikana – izjavio je  profesor Kotin za The Guardian.

Zapisi koje je sačuvao vlasnik knjižare Shakespeare and Company, prema profesoru iz Princetona, također donose “iznenađujuću ili dirljivu priču”. Neposredno prije smrti Walter Benjamin, njemački intelektualac židovskog porijekla, posudio je dvije knjige iz knjižnice Shakespeare and Company: Njemačko-engleski rječnik i Fizička i metafizička djela Francisca Bacona. Kad su Nijemci okupirali Francusku, Benjamin je pobjegao iz Pariza, ali se ubio u rujnu 1940., nakon što mu je španjolska policija rekla da će biti predan Gestapu. Zanimljive su i veze navedene u dokumentaciji, kaže Kotin, i tako je Emma Sezer (1913.-2008.), Francuska pjesnikinja, spisateljica i političarka, velika borka za ljudska prava, ponovno posudila djela pjesnika “Harlem renesanse”, umjetničkog pokreta sa središtem u Harlem (New York), dok je Jacques Lacan posudio nejasnu knjigu o irskoj povijesti, jer je čitao Joyceove “Ulysses”. Arhiva također baca svjetlo na manje poznate članove knjižnice kojih je bile na tisuće.

Izvor: The Guardian

Prijevod: Mihael Kunz

 

 

Sva prava pridrzana platonovapecina.com 2020