Svijet hipnotiziran medijima
Prema statistici Gemiusa najbolje su rangirane stranice s aktualnim vijestima i to ne samo u Hrvatskoj ili BiH ili nekoj drugoj zemlji od bivših republika Jugoslavije već i i cijelom svijetu. Žalosno je što te stranice uglavnom donose loše dnevne vijesti iz svijeta, ali je još žalosnije što se narod naslađuje s tim vijestima pod krinkom žaljenja nekoga, nečega, itd…Sve te stranice u meniju imaju iste kategorije, s obaveznim horoskopom kojem je tu mjestu koliko mu je mjesto jednoj na smrtovnici. Čitamo smeće koje nam podmeću oni koji se smećem bave i tako subliminalno upijamo zlo i naopako iz čega neminovno slijedi negativan pogled na život. Naravno da se vijesti trebaju oglašavati, no ne bi li bilo bolje da za to postoje specijalizirane web stranice, a ne takozvani portali koji zločine i djevojku dana ili saobraćajni udes i dnevni horoskop zajedno s političkim vijestima i kolumnama samoprozvanih intelektualaca te najnovijim tehničkim dostignućima I vicevima dana trpaju u isti koš. Čitatelj ostaje zbunjen ili, preciznije-smantan od sile informacije koje ga zapljusnu kad otvori neki od tih vodećih po posjetama portala.
Nameće se pitanje tko je tu zapravo jadan? Izgleda da svi spadamo u istu vreću za otpad, kako mediji tako i čitatelji, no ipak…Da se mediji ne bave svakom bačenom krvavom kosti ni čitatelji ne bi imali što glodati niti čime utažiti fantomsku glad na koju su doslovno navučeni zahvaljujući ovim prvima.
Svi imaju potrebu zaraditi svoj kruh, no oduvijek je bilo i ostaje intrigantno kakav je to materijal od kojeg su novinari sazdani? Kakva su to bića koja žive od podmetanja šokantnih zločina pod nos javnosti s opravdanjem da se istina “mora” znati? A kad pričamo o istini, ti isti ljudi zapravo najviše preuveličavaju, izmišljaju, lažu. Kakva je to zapravo “profesija” koja nikome ne pomaže, dapače, samo odmaže čekajući svaki trenutak da se dogodi neka boleština, zvjerstvo, skandal, pa da se naslovnice preplave crvenim.
Zašto ne pišu o lijepim stvarima u svijetu? Pa nije baš svijet naš tako beznadežan kako nas oni izvještavaju. Toliko mnogo lijepih stvari ima za objaviti da se unese malo pozitivnosti i dobra u umove ljudi zaraženih negativnim informacijama o svemu I svačemu. No oni koji pišu o dobru u svijetu su u sjeni, jer nekako zlo uvijek više privuče pažnju svojom šokantnošću nego lijepo svojom blagošću, optimizmom i, na koncu, utjehom koje dobre vijesi uvijek sa sobom nose. No takvoga je doista malo.
„Optimizam je strategija stvaranja bolje budućnosti. Jer ako ne vjerujete da budućnost može biti bolja, malo je vjerojatno da ćete se pokrenuti i preuzeti odgovornost za to. Ako pretpostavite da nema nade, jamčite da neće biti nade. Ako pretpostavite da postoji instinkt za slobodom, da postoje mogućnosti za promjenu stvari, postoji šansa da doprinesete stvaranju boljeg svijeta. Tvoj izbor.”
(Chomsky)
Inteligentni, obrazovani, načitani ljudi biraju pažljivo što će čitati, no ovdje se govori o prosječnim ljudima koji…kao da su u većini.
No tema je toliko široka i opširna da su mnogi o njoj napisali mnoge knjige, (Obratite posebnu pažnju na https://en.wikipedia.org/wiki/Noam_Chomsky i njegova genijalna razotkrivanja medija i ujecaja istih na svijet), a to nam ovdje nije namjera. Ovo je tek kratak, površan osvrt.
“To je smisao dobre propagande. Želite stvoriti slogan protiv koga nitko neće biti, a svi će biti za. Nitko ne zna što to znači, jer to ništa ne znači.”
Chomsky