Tisuću Platoa

Kapitalizam i šizofrenija -Tisuću Platoa

Knjiga nema objekt niti subjekt; ona je sačinjena od različito oblikovanih predmeta i veoma različitih datuma i brzina. Pripisati knjigu subjektu znači previdjeti ovo djelovanje važnih stvari i eksteriornost njihovih relacija. To znači fabricirati blagodarnog Boga da bi se objasnila geološka kretanja. U knjizi, kao i u svim stvarima, postoje linije artikulacije ili segmentiranosti, slojevi i teritorije, ali isto tako i linije bijega, pokreta deteritorijalizacije i deslojevitosti. Usporedne stope protoka ovih linija proizvode fenomen relativne sporosti i viskoznosti ili, nasuprot, ubrzanja i prekida. Sve ovo, linije i mjerljive brzine, konstituira sklop. Knjiga je sklop ove vrste, i kao takva je nepripisiva. Ona je mnoštvenost – ali mi još ne znamo što mnoštvenost iziskuje kada više nije pripisana tj. nakon što je uzdignuta na status supstancijalnog. Jedna strana mašinskog sklopa se suočava sa slojem, koji je bez sumnje čini nekom vrstom organizma, ili označujućeg totaliteta, ili determinacije pripisive subjektu; on tisto tako ima stranu koja se suočava s tijelom bez organa koje konstantno
rasklapa organizam, izazivajući neoznačujuće čestice ili čiste intenzitete da prožu ili kruže, i pripisujući sebi subjekte koji ga ne ostavljaju ni sa čim do s tragom intenziteta. Što je tijelo bez organa knjige? Postoji nekoliko, zavisno od prirode linija koje se razmatraju, njihovih partikularnih stupnja ili gustina, i mogućnosti njihove konvergencije na „planu konzistencije” što osigurava njihovu selekciju. Ovdje, kao i svuda, mjerne jedinice su ono što je suštinsko: kvantificirati pisanje. Nema razlike između onoga o čemu knjiga govori i kako je napravljena. Stoga, knjiga takođe nema predmet. Kao sklop, knjiga ima samo sebe, u vezi s drugim sklopovima i u odnosu na druga tijela bez organa. Nikad nećemo pitati što knjiga znači, kao označitelj ili označeno; nećemo tragati ni za čim da bismo to razumjeli. Pitat ćemo s čime funkcionira, u vezi s kojim drugim stvarima prenosi ili ne prenosi intenzitete, u koje su umetnute i izmijenjene druge mnoštvenosti, i s kojim tijelima bez organa konvergiraju. Knjiga postoji samo kroz vanjskost i na vanjskosti. Sama knjiga je mala mašina; što je relacija (također mjerljiva) ove književne mašine prema ratnoj mašini, ljubavnoj mašini, revolucionarnoj mašini, itd. – apstraktnoj mašini koja ih skupa briše? Kritizirani smo zbog toga što previše citiramo književne autore. Ali kad neko piše, jedino pitanje je kojoj drugoj mašini se književna mašina može priključiti, da bi radila.

Autori: Gilles Deleuze, Felix Guattari
Prijevod: Kristine Bojanović