Topla voda

Ko smo i zašto smo tu? Kako smo nastali? Koji je smisao našeg postojanja kada nas na koncu ovog kratkog života čeka smrt? Otkud i zašto ovolika zla u čovjeku i kako ga iskorijeniti?

Primarni strah čovjeka je strah od smrti kao i otpor prema istoj. Spoznaja o besmislenosti života zbog umiranja, a potom potreba da nismo sami u ovome svijetu, svemiru-dovela je do stvaranja religija, mitologija, filozofije, misticizma i inih utješnih fantazija da bi se život olakšao u smislu da se smrt nekako porekne ili bar u psihološkom smislu odgodi u svim gore nabrojanim fatamorganama. Religija, mitologija, filozofija, ezoterija, te mnoga druga što znanstveno priznata, što nepriznata putešestvija moždanih sinapsa, imaju jednu zajedničku poveznicu, (već spomenutu, ali ćemo ponoviti), a ona je prostim rječnikom rečeno-odbijanje smrti te mračne nepoznanice, te na neki način odlaganje u stranu činjenice da joj se ne može umaknuti.

Neofilozofija, (modernog doba), kao priznata znanstvena oblast:
Neofilozofi svojim zakučastim jezikom koji ni sami ne bi mogli shvatiti u svojoj srži, jer ne vodi nigdje i ničemu i većinom je skoro nerazumljiva nefilozofima, (upravo zato što nema veze sa stvarnim, svakodnevnim, dakle, jedinim načinom življenja koji nam je dat na raspolaganje ako izuzmemo fantaste i njihovo fantaziranje, slijepe sljedbenike utješnih maštarija i isključimo prostu zabavu uma), dakle, moderna filozofija, osobito postmoderna, svojski se potrudila, (a trudi se i dalje), od antičkih filozofa, pa do istočnjačkih  krasti sve ideje ili ih oblatiti te na podmuklo prikriven i iskrivljen način isticati uporno ono što je hiljadama godinama unatrag već izrečeno,a što, ponavljamo, ne odgovara niti na jedno pitanje koje u čovjeku stvara vječnu tjeskobu samog postojanja, prikrivenu ili svjesnu- Ko smo i zašto smo tu? Kako smo nastali? Koji je smisao našeg postojanja kada nas na koncu ovog kratkog života čeka smrt? Otkud i zašto ovolika zla u čovjeku?

Religija
Međutim, tu je religija, taj “opijum za narod”-kao što mudro reče Marx. Ona daje utjehu propovijedajući svemogućeg stvoritelja koji se brine za nas dok se u isto vrijeme kroz cijelu historiju odvijaju ratovi i druge razne vrste nasilja, mentalne bolesti, glad, itd. Nabrajanju nema kraja. Teško je dovesti svevišnjeg stvoritelja u vezu sa stvarnošću koja nas oduvijek okružuje…Bez diskursa o slobodnoj volji koja, ruku na srce, ipak nekako ne postoji ako samo uzmemo za primjer koncentracione logore, ratno okruženje općenito, smrt od izgladnjelosti, raznih boleština, itd… Istočnjaci su se tu najbolje snašli izmišljajući bez iti jednog argumenta reinkarnaciju, dakle, opet poricanje smrti. Reinkarnacija je sama po sebi toliko privlačan domišljaj da joj njezin pandan-kršćanstvo sa svojim rajem za “dobre” i vječnim životom nije ni do koljena. O paklu nećemo. Pa znamo bar gdje smo.

Mitologija…
O čemu nam priča mitologija bilo kojeg naroda? Upravo o onome što je i danas I oduvijek aktualno. O zlu i nasilju i tu i tamo ponekom dobru iz kojeg se izvlače beskorisne pouke bez kraja i konca te crpi nadahnuće koje je zapravo za dobro samo u službi umjetnosti.

New Age
Naredni pandan ovim dvjema je New Age koji tvrdi da je svijest besmrtna, opet bez iti jednog argumenta. Pa čekajte, kako bi se mogao naći argument za tako nešto? Nikako. Upravo onako kao i za reinkarnaciju, raj i mnoštvo drugih religijskih izmišljotina i nesuvislih teorija i doktrina. Stalno ponavljanje mantre da smo sami kreatori svog vlastitog svijeta doista je groteskna ako uzmemo samo par primjera: izmučene logoraše nalik svetinjama dok ih vode prema plinskoj komori, djecu koja pate i na koncu skapavaju od gladi negdje u Africi svako par minuta, zlostavljane žene, bijelo roblje, te opet I još jednom-smrtonosne mučeničke bolesti, itd…

Sve se to odvijalo dovija nadalje dok su filozofi lagano ćaskali o svijetu kao volji i predodžbi, hiperrealnosti, metafizičkoj transcendenciji…Šteta toliko posječenih drveća za hrpetinu papira od niškoristi. I dok crkve i druge vjerske ustanove pune kese i trbuhe od davanja pučana opijenih mozgova i dok razni gurui masno zarađuju na „duhovnim radionicama“ život istim tokom teče dalje i ništa se ne mijenja, tek se sve ponavlja iz dana u dan, godine u godinu, iz stoljeća u stoljeće.
Ni religija, ni mitologija, ni filozofija kao ni New Age afirmacije i ostali NEW koncepti i recepti za življenje ne odgovaraju niti na jedno od pitanja: Ko smo i zašto smo tu? Kako smo nastali? Koji je smisao našeg postojanja kada nas na koncu ovog kratkog života čeka smrt? Otkud i zašto ovolika zla u čovjeku? Ili je možda preciznije reći kako svi oni zajedno misle da odgovaraju…Ili još preciznije, žele da vjerujemo da ono što oni misle…O kakve besmislice!
Isprazne sage Heideggerovog bitka i tubitka, Saussureovih konstrukcija, Derridinih dekonstrukcija, Baudrillardovim simulakruma te naklapanju o inteligenciji zla, a zatim Kantove beskrajne kritike čistog i praktičnog uma, Descartesovog postojanja zbog sposobnosti razmišljanja te inih drugih filozofa čije bi nabrajanje potrajalo, ne daju nam ništa da bi poboljšali kvalitetu života, odgovorili na ključna pitanja o našem postojanju u smislu napretka ili npr. formule za iskorjenjivanje zla, osim što se očito njihov um dobro zabavljao i zabavlja beskorisnim temama, tezama i teoremima dok ih pišu i iznose da bi poslije njih došli drugi i rušili ih s novim a opet istim zamornim diskursima kako je to od postanka praznozofije iliti filozofije. Možda najnaivnije, a ujedno najiritantnije na što se može naići jeste poteklo od A.Heller koja veli kako filozofija MORA pružiti odgovore na pitanja: Kako čovjek treba da razmišlja, kako da živi i šta da radi…Ovakav zabludjeli ego je došao do krajnje točke grotesknosti.
Platon ili nije bio dovoljno jasan ili svi oni zajedno žele biti neko poput njega, (naravno, ili protiv njega), čije se ime još proteže i aktualno je od antičkog doba do danas? Da li je možda Nietzsche jedini napravio mali napredak naspram drugih? No Nietzsche, (nadčovjek,) je na koncu poludio. Nije nam dato da upotrebljavamo mozak više od priloženog, jer i s ovim što se može većina radi ili beskorisnosti ili zlo.