Puls

LifePuls

Besmrtnost duše po Platonu

Platon je u u djelu Fedon i Država dao nekoliko tvrdnji u vezi besmrtnosti duše, no ostaje veliko pitanje koliko te tvrdnje imaju čvrstu osnovu općenito, ali i gledano vremenski u pogledu vjerovanja u besmrtnost duše.
Platon nije od samog početka imao ideju o besmrtnosti duše. “Čini se da je najvišu
predodžbu o biti i dostojanstvu, podrijetlu i sudbini duše, koja se proteže u vječnost
onokraj svakoga vremenskog ograničenja, Platon stekao tek kada je dovršen najveći
njegov obrat u filozofiji (Rohde).
Definicija duše po Platonu jeste da duša nema ni početak ni kraj već djeluje kružno. Ona se ponajprije nalazi u svijetu ideja. Platon tvrdi da je svijeideja onaj realni svijet u kojem se nalaze praslike stvarnosti i prema njima su nastale kopije na ovozemaljskom svijetu. Nakon toga duša dospijeva u ovozemaljski svijet gdje pronalazi svoje
sklonište, odnosno tijelo. Platon iznosi svoju teoriju ontološkog dualizma, odnosno teoriju postojanja dvaju svjetova, svijet ideja i ovozemaljski svijet. Tijelo pripada propadljivom svijetu, a duša pripada vječnom svijetu ideja. Upravo
ovaj odnos duše i tijela, tj. dva dijela kod čovjeka se naziva antropološki dualizam. U djelu Država tvrdi da je odgoj taj uz pomoć kojeg dosižemo granicu pravednika i naposljetku ona nas vodi u besmrtnost duše prema kojoj će pojedinac s jedne strane primiti nagrade i kazne za vrijeme ovozemaljskog života, a s druge strane će pojedinac primiti
božanske kazne i nagrade nakon smrti tijela.

besmrtnost duše

Ciklički argument, argument prisjećanja, argument afiniteta i zaključni argument. Ciklički argument ima sljedeći oblik: Sve stvari nastaju iz svoje suprotnosti i budući da je suprotnost životu smrt, život stoga mora proizaći iz smrti. Platon kaže da to mora biti slučaj ili bi inače sve završilo mrtvo. Dakle, duše mrtvih moraju postojati prije svoje reinkarnacije.
Pretpostavka Platona da ako život ne proizlazi iz smrti sve bi završilo mrtvo… Ta pretpostavka je u najmanju ruku pomalo besmislena, jer je to u sukobu s njegovim vlastitim stajalištima o filozofskoj mudrosti koja remeti ciklus života i smrti.

Argument prisjećanja: imamo znanje koje nas nisu učili budući da to nikada nismo naučili, morali smo to znati prije nego što smo se rodili i stoga je duša morala postojati prije našeg rođenja. Ovaj argument ima nekoliko problema, prvo bi samo pokazao prethodno postojanje razumnog dijela duše, a ne njenih želja i emocija koje su važne za Platonovo poimanje onoga što je zagrobni život.
Argument afiniteta je suptilniji, on kaže da je duša, za razliku od tijela, nevidljiva, nematerijalna i nedjeljiva i zbog toga je, smatra Platon, vjerojatno neraskidiva i besmrtna. Ključno je da je razumni dio duše primjenjiv na ovaj argument jer nalikuje oblicima i bogovima, na temelju toga što je racionalan i ima prirodnu tendenciju da vlada. Ali budući da ovaj argument radi na temelju analogije i stoga je induktivan, a ne deduktivan zaključak, ne bi se smatrao pouzdanim unutar Platonova epistemološkog sustava.
Završni argument u Fedonu kaže da se duša može na zadovoljavajući način nazvati uzrokom života, jer sama sudjeluje u obliku života, te stoga ne može priznati smrt.
Dio Platonove definicije uzroka je da je on i nužan i dovoljan za sve svoje posljedice, što je problematično jer bi iz toga slijedilo da sve što je živo, tj. biljke kao i ljudi, mora imati razumnu dušu, što je nevjerojatno i ne nisu u skladu s ostatkom njegove teorije.

Argument za besmrtnost iz knjige Država 

Prva tvrdnja je: ono što može uništiti svaku stvar, ako išta može – loše je povezano s njom. Loše stvari povezane s dušom uključuju: neznanje, nepravdu, razuzdanost i kukavičluk, koji zajedno dolaze pod izrazom ‘porok’. Porok je specifična loša stvar povezana s dušom, ali budući da nikada izravno ne rezultira smrću određene duše, duša mora biti besmrtna.
Argument također pretpostavlja da se nešto ne može uništiti nečim što je povezano s sa suvremenom teorijom o duši.

Zaključak:
Svi ovi argumenti od strane Platona ne daju dovoljno čvrste dokaze, jer je na kraju krajeva i nemoguće imati univerzalni dokaz da je duša besmrtna.